Probudio sam se u 3 i počeo pakirati stvari u ruksak. Trebalo je donijeti konačnu odluku što nosim ili šaljem poštom, a što ide u kofer kojeg će pričuvati Koreanci do listopada. Natrpao sam većinu u ruksak i težina je bila iznenađujuća. Ruksak je iznimno dobar i fenomenalno raspoređuje težinu na kukove.
Spustio sam se u lobi motela, otišli na doručak, a onda je uslijedilo neočekivano čekanje. Naime, prijevoz za San Diego nam je kasnio. Oko 12 krenusmo.
Šesterotračnima autoputom smo vozili ka San Diegu. Malo i zastasmo da se divimo Pacificu.
Tu obitavaju i druželjubive vjeverice 🙂
Nastavili smo put ogromnim Linkolnom u stilu, što se može vidjeti na naslovnoj fotografiji.
Po dolasku u San Diego morao sam obaviti kupnju hrane, no prvo stajanje je bio kineski restoran.
Dosta je bilo talambasanja, trebalo se prebaciti u hikerski mode. Prvi dio, do Mount Lagune (43. milja) mi treba tri dana hrane. Tamo si šaljem paket koji će me opskrbiti do Juliana (77. mi), a do kojeg putujem tri ili četiri dana. Hrpa hrane, a ja nemam pojma o pojmu kada je u pitanju američka dehidrirana hrana. Baratam informacijama koje sam vidio na fotografijama. No, ništa zato. Tu sam da učim. Krenusmo u Walmart.
Bijaše stresno kupovati, tim više jer je bilo puno sati, a ja moram stići kod trail angela Frode i Scouta. Kupih koješta: pire krumpira s raznim okusima, žitarice i mlijeko u prahu, razne slatkise, tortilje, peanut butter, jerky beef i neku kobasicu, sušenog voća… Ceh – 59$. Nije puno, ali moram još kupiti koješta.
Nakon Walmarta smo svi skupa imali sastančinć na kojem su se definirali detalji i na kojem sam saznao da ćemo do Mt. Lagune putovati dan više. To znači da sam si kupio premalo hrane. Sutra moram nadoknadit s pokojim paketom Mountain house beff stew ili sličnim.
Bilo je zanimljivo vidjeti kako se muče s pisanjem mog prezimena 🙂
Dobro da nije Hogwarts.
Dok su oni još razgovarali nazvao sam g. Scouta, trail angela pravim imenom Barney Mann i najavio mu svoj dolazak. Oko 20 sati sam bio kod Scouta.
Kuća je puna hikera, a odmah po dolasku Scout me proveo po kući i upoznao s nekim osnovama. Gdje što stoji, gdje ću spavati, čime da se poslužim i sl. Smjestio sam se pod šator broj dva.
Potom sam pojeo malo lazanja i spontano se upoznao s hikerima koje ću zasigurno susretati putem. Izrael, Novi Zeland, Washington, Michigan, Ohio….i Croatia. Scout je odmah zamjetio da nisu imali nikoga iz Hrvatske i da mu je iznimno drago. Zanimljivost je i Izraelčevo neimanje pojma gdje se nalazi Hrvatska. Tek kada sam spomenuo Italiju počeo je kontat, tako da je vjerojatnije da ne zna engleski naziv za Hrvatsku, a ne gdje je. Kako Izraelci uopće nazivaju našu zemlju? 🙂
U ovoj je kući sve podređeno hikerima. Zaista je fascinantno s koliko gušta i žara, bez ikakvog osobnog interesa, naprotiv, uz podosta žrtve ovi ljudi pomažu hikerima. U nekom od sljedećih postova upoznat ću vas s Frodom i Scoutom i njihovom predivnom kućom.
Već oko 21.30 sam krenuo u svoju vreću. Noćni zvukovi su prekrasni. Ptice pjevaju kao usred bijela dana i to pjesmama kakve još nisam čuo.
A San Diego…..ono što sam vidio me oduševilo. Naspram dijela LA-a gdje sam boravio ovo je raj. Sve je kao usisano, a trava, pločnici, ceste i kuće kao da su nacrtani. Nadam se da ću uloviti vremena za skočiti do starog centra.
0 Comments
Najteže je krenuti,a kad kreneš onda su krila raširena i spremna za let…pazi na obuću,nokte na nogama,čarape,ako se noge puno znoje uzmi dječiji puder i posipaj ih,a ako su suhe namaži poslije pranja kremom,svaki uboj rješavaj odmah,jer se zna pretbvoriti u vraga,cipela vibram đon i visoka da ti štiti gležanj,gamaše,obavezno…ako trebaš kakav savjet javi se…