PCT statistics, Tesla, class of 2016.

Brojevi….na kraju uvijek ostanu brojevi. Brojevi govore, ponekad i više od riječi, više od slika. Od mojeg putovanja je ostalo mnogo; ponajviše unutar mene. Moja sjećanja će ostati do kraja, nadvladati će destruktivni element – vrijeme, zaboravljivi element – ljude, raspadljivi element – slike….Ta će sjećanja distorzirati na određeni način, doživjeti će evoluciju, mijenu, izblijedjeti će da stvore paučinu najbitnijega, esencije koja će potom biti poput mreže koja će me odbacivati u visine.

S brojkama nije tako. Brojke su realne, logične i činjenične. Nekada su čak i hladne, ali uvijek istinite. Zato je bitno imati ih. Tako sam i ja cijelim putem zapisivao brojke i na kraju dobio jedan drugačiji PCT. Dobio sam PCT lišen emocija i patnje. Taj segment puta je bilo lakše pratiti i o njemu lakše pisati u svojim blog postovima, a on crno na bijelo izgleda ovako:

Pacific Crest Trail je dugačak 2659 milja, a meni je trebalo 163 dana da ga prehodam. Prva tabela pokazuje PCT po dnevnoj miljaži:

Zero dani:	25
0-9 mi:	12
10-19 mi:	58
20-29 mi:	61
30+ mi:	4

8 Zero dana sam proveo ozlijeđen, a 7 čekajući Koreance. Bez 25 dana odmora, dakle samog hodanja je bilo 138 dana.

Najviše dana sam prehodavao između 20-29 milja, što je između 32 i 49 kilometara.

Po sekcijama:	Milja/km	Sveukupni prosjek:	Prosjek bez zero dana:	Prehodao posto:
Južna Kalifornija (702 mi/1123 km):	544/879,4	10.88/17.4	14.7/23.5	77,493%
Centralna Kalifornija (315 mi/504 km):	354/566.4	11.8/18.88	16.86/26.95	112,38%
Sjeverna Kalifornija (674 mi/1078,4 km):	649/1038.4	19/30.5	19.66/31.5	96,29%
Oregon (456 mi/729,6 km)	438/700.8	14.1/22.6	15.1/24.1	96%
Washington (505 mi/808 km)	515/824	21.45/34.3	22.39/35.8	101,98%
PCT (2659 mi/4254,4 km)	2503/4004.8	15.35/24.56	18.13/29	94,13%

Gornja tablica bi mogla zbunjivati u postocima prijeđenog dijela određene sekcije. Kako je moguće da sam u Sierrama prehodao više od 110% traila. Radi se o off trail putešestvijama. Ponekad sam morao do ceste za resupply hodati i 7-8 milja u jednom pravcu, a išao sam i na Mt. Whitney koji je bio debelo off trail. Tako se nakupilo i Washingtonu, primjerice.

Generalni postotak prehodanog PCT-a za mene iznosi 94,13%, odnosno 2503 milje od mogućih 2659. Osobno, izuzetno sam zadovoljan s ovim postotkom. Kažu da bi se postalo poštenim thru hikerom trebalo bi prehodati minimalno 90% traila. S obzirom na fire closures i dijelove koje sam preskočio zbog kojekakvih razloga, a ponajviše između Tehachapija i Walker Passa gdje sam morao preskočiti oko 80 milja zbog ozljede i nemogućnosti nošenja velikih količina vode, 94,13 % je velik postotak. Grižnja savjesti koja me cijelim putem kopkala zbog tih preskočenih 80 milja sada napokon nestaje, a ostaje jedino žaljenje što nisam vidio taj dio pustinje u potpunosti. Dakle, thru hiker sam 🙂

Gornji graf pokazuje prehodanu udaljenost po danima. Dodiri s nulom predstavljaju zero dane. Zanimljivo je primjetiti koliko mi je trebalo dana da počnem prevaljivati udaljenosti koje običnom hodaču nisu moguće. Dakle, već sam oko 70. dana počeo ubrzavati, ali sam sustigao Crawlerse i usporio sam, a onda sam se 105. dan pozdravio s Mattom i tu kreće moj maksimum. Rekordni dani su bili 28.8. (ponedjeljak) i 6.9.2016. (utorak), odnosno 129. i 138. dani na putu kada sam prevalio 32 milje, odnosno 51,2 kilometra. Prosjek za cijeli put je dakle 21,45 milje, odnosno 34,3 km. To je kao kada bi svaki dan hodali iz zagrebačke Dubrave do Ivanić Grada…i ako zanemarimo visinsku razliku koje do Ivanića nema.

Ovaj graf pokazuje udaljenosti po tjednima. Trend je isti kao i s danima, samo su udaljenosti veće. Dakle, najjači su bili 19. i 21. tjedan putovanja kada sam u 7 dana prevalio 164 milje, odnosno 262,4 kilometra, što je 37,5 kilometara u prosjeku po danu. To bi značilo da bih za 7 dana prevalio udaljenost od Zagreba do Vinkovaca cestom pješice, zanemarimo li visinske razlike koje do Vinkovaca nema….

Gornji graf prikazuje udaljenosti po mjesecima. Najviše sam prevalio u kolovozu – 627 milja, odnosno 1003,2 kilometra gdje mi je prosjek bio 20,22 milje, odnosno 32,3 km dnevno. Odmah potom slijedi rujan s prehodanih 624 milje, odnosno 998,4 kilometra, što je 20,8 milje, odnosno 33,28 km u prosjeku dnevno. Nekome se maksimum neće činiti puno, no moramo uzeti u obzir, osobito u rujnu, visinske razlike koje sam prevaljivao. Dnevno je znalo biti i preko 5000 m razlike. S kondicijom iz rujna bi u pustinji južne Kalifornije prevaljivao preko 30 milja dnevno. Dakle, ajmo iz fazona reći da bih udaljenošću koju sam prevalio u kolovozu od Zagreba došao pješice, cestom do Berlina….ako, naravno, zanemarimo visinske razlike.

Gornji graf prikazuje udaljenosti koje sam prevaljivao u segmentima po 30 dana neovisno o mjesecu u godini. Trend je isti, s izuzetkom 31-60 zbog prisiljenih 15 zero dana. Segment 151-163 ima samo 12 dana. Logično je – najjače sam hodao u segmentu 121-150 kada sam prevalio 637 milja odnosno 1019,2 kilometra. U prosjeku to je 21,25 milja, odnosno 34 kilometra dnevno. Fazonirajmo se još malo pa recimo da bi s tih 1019 km kada bih hodao na istok preko Beograda i Niša mogao doći do Soluna u Grčkoj….ako zanemarimo visinske razlike.

Što se tiče kontinuiteta hodnje najduži period bez zero dana je bio period od 31 dana. Taj sam period započeo nakon South Lake Tahoea 17. srpnja u sjevernoj Kaliforniji, na milji 1092/2659 i hodao sam bez prestanka do Ashlanda u Oregonu na milji 1709/2659 gdje sam došao 16. kolovoza. U tom sam periodu prehodao 617 milja, odnosno 987,2 kilometara. Najduži dan u tom periodu je imao 31 milju, odnosno 49,6 km i dogodio se 5. kolovoza. Najkraći dani su imali 9 milja, odnosno 15 km, a dogodili su se 26. i 27. srpnja prije ulaska i nakon izlaska iz grada imena Quincy. Prosjek u tih 31 dan je bio 19,9 milje, odnosno 31,8 km dnevno.

Drugi najduži kontinuitet hodanja bez zero dana je imao 29 dana. Taj sam kontinuitet započeo u nedjelju 21. kolovoza u Oregonu kada sam se vratio na trail s PCT daysa na milji 1750/2659 i hodao sam bez prestanka sve do Snoqualmiea u Washingtonu na milji 2390/2659 gdje sam došao 18. rujna. U tom sam periodu prehodao 640 milja, odnosno 1024 km. Najduži dani tog kontinuiteta su se zbili 29. kolovoza i 6. rujna kada sam othodao 32 milje, odnosno 51,2 km. Najkraći dan kontinuiteta se zbio 7. rujna kada sam prehodao bijedne 3 milje, odnosno 4,8 km kada sam nakon oluje ušao u Cascade Locks. Prosjek u tih 29 dana je bio 21,38 milja, odnosno 34,2 km.

S ta dva kontinuiteta sam prevalio nešto preko 2000 km, što znači da bih kada bi hodao na sjevero-istok preko Budimpešte i Kijeva mogao cestom za 60 dana doći do Harkova….zanemarimo li visinsku razliku.

U tih 163 dana napravio sam otprilike 5 465 999 koraka i potrošio otprilike 478 016 kalorija što je oko 3500 kalorija dnevno. Promijenio sam 4 para trail runnerica i 5 pari čarapa. Potrgao sam ili izgubio 5 štapova za hodanje. Snimio preko 4000 fotografija i snimio oko 150 videa.

Dalo bi se tu još mnogo brojki izvući, ali nema smisla. Ovo je sasvim dovoljno i mislim da i sve napisano mnogo govori. Također, mnogo je brojki koje će mi zauvijek ostati skrivene, kao npr. koliko sam litara piva popio, koju sam hranu najviše jeo, koliko sam puta rekao FUCK, koliko sam puta pao, koliko sam litara vode popio, koliko sam hikera upoznao……