Drugi dan smo odlučili skočiti do Vukušić snježnice osvježiti se na snijegu, a potom Premužićevom do Crikvene, do Rossijeve kolibe na ručak i natrag.
Nakon zabavne noći sa strancima nastavili smo putovanje sami.
Pušački otpad se može naći i duboko na samoj Premužićevoj stazi. Osim što je sramota, to ukazuje i na mentalno stanje pušača, jer realno rijetko susrećem pušače sa sviješću da su opušci SMEĆE, odnosno da zagađuju, a osim toga imaju snažan estetski antiklimaktički utjecaj, govori mnogo o nama samima, a ponajviše – riskira se POŽAR!
Rossijevu kolibu smo našli u totalnom neredu. Imali smo dojam da su u njoj prenoćili veprovi. Osjećaj gnušanja je bio velik. No, nakon što smo počistili koliko se počistiti dalo morali smo nešto pojesti. S obzirom da je to bio jednodnevni izlet od našeg auta mogli smo ponesti po jednu konzervu ne mareći za težinu iste. U Sparu smo kupili grah prebranac za 9.99kn. Najpovoljnije na tržištu, a sadržaj konzerve je odličan. U odnosu na Podravku i Gavrilović čisti winner! Prepržili smo špek, ubacili grah, začinili s domaćim čili papričicama i moram priznati da je bilo jako ukusno.
Druga noć je bila manje atraktivna uz manje druženja, ali i veći umor, no sljedeće jutro je donijelo nova poznanstva 🙂